Dana 4. oktobra 2025. godine, tačno godinu dana nakon razornih poplava koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu, pokret „Karton revolucija“ obilježio je godišnjicu tragedije u Jablanici, Konjicu i Fojnici – tragedije u kojoj je živote izgubilo 27 ljudi, među njima cijele porodice, djeca i stariji. Voda, blato i kamenje te noći su odnijeli domove, sjećanja i živote, a iza sebe ostavili prazninu i tugu. No, ono što najviše boli jeste činjenica da ni godinu dana kasnije niko nije odgovarao za smrt nevinih ljudi.
U Jablanici, gdje je stradalo 19 mještana, svi znaju da uzrok tragedije nije bila samo priroda. Iznad sela Donja Jablanica nalazio se ilegalni kamenolom koji je godinama radio bez zakonom propisanih dozvola i nadzora. Upravo taj kamenolom se, u noći katastrofe, srušio i zatrpao selo. Danas, godinu dana kasnije, vlasnici tog kamenoloma, kao i oni koji su morali spriječiti njegov rad, i dalje su slobodni ljudi. Istina o tragediji ostala je zatrpana zajedno sa domovima koje je zemlja progutala. Porodice žrtava i dalje čekaju pravdu, dok institucije šute, a odgovorni izbjegavaju svaku vrstu odgovornosti.
„Karton revolucija“ je i ovaj put podsjetila javnost na ono što država uporno pokušava zaboraviti. Na godišnjicu tragedije, pokret je objavio emotivnu poruku i video kojim je želio sačuvati dostojanstvo žrtava i svih onih koji odbijaju da šute na nepravdu. „Stidimo se sistema u kojem živimo“, poručili su aktivisti. „Stidimo se tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona koje godinu dana kasnije još uvijek nije privelo pravdi ubice Jablanice.“
U svojoj poruci, pokret nije štedio ni one na višim nivoima vlasti. Posebno je istaknuto ime načelnika Fojnice, Sabahudina Klisure, čija je opština, kako navode, pokazala sav apsurd i moralni sunovrat sistema. Opština Fojnica je za pomoć porodicama koje su u poplavama ostale bez domova izdvojila svega milion i sto hiljada maraka, dok je za izgradnju asfalta koji vodi i ka ilegalnim objektima na Prokoškom jezeru – gdje se već godinama uništava jedno od najljepših prirodnih područja Bosne i Hercegovine – zajedno sa višim nivoima potrošila gotovo dva i po miliona maraka. Više nego duplo. Taj kontrast najbolje oslikava pogrešne vrijednosti društva u kojem živimo: dok se životi mjere štednjom, asfalt i interesi se obilno finansiraju.
„Mi možda nemamo moć da našim djelima direktno mijenjamo sistem, ali imamo moć da našim srcem, našom riječju i našim glasom napravimo otklon od nepravde,“ poručili su aktivisti „Karton revolucije“. „Otklon koji predstavlja posljednju branu od ljudi i institucija kojih se stidimo.“ Taj otklon, kako navode, nije samo simboličan — to je čin otpora prema društvu koje sve više nagrađuje nepravdu, a kažnjava istinu.
Poruka sa obilježavanja godišnjice bila je jasna i teška: Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj porodice žrtava čekaju pravdu, dok oni koji su mogli spriječiti tragediju mirno nastavljaju svoj život. Zemlja u kojoj tužilaštva ne reaguju, a odgovornost nestaje pod političkim uticajima. Zemlja u kojoj se vrijednost ljudskog života mjeri političkom pripadnošću i vezama, a ne istinom i pravdom.
Ipak, postoji i druga strana. Postoje ljudi koji ne pristaju na šutnju, koji vjeruju da riječ i sjećanje imaju moć. Ljudi koji razumiju da zaborav ubija istinu, a da tišina čini saučesnike. „Karton revolucija“ i svi građani koji su se pridružili obilježavanju pokazali su da dostojanstvo, empatija i moral još postoje, i da još ima onih koji će reći „dosta“ — onih koji će stati u odbranu žrtava i podsjećati javnost da je tragedija iz oktobra 2024. godine bila i ostala test čovječnosti.
„Neka ostane zapisano u historiji,“ poručili su aktivisti, „da su 4. oktobra 2025. godine postojali ljudi koji nisu šutjeli pred nepravdom. Ljudi koji nisu i neće zaboraviti žrtve Jablanice, Konjica i Fojnice. Ljudi koji su svojim riječima, srcem i djelima odlučili da čuvaju sjećanje i bore se da se ovakva tragedija nikada više ne ponovi.“
Njihova poruka nije samo sjećanje, već i opomena — da zemlja koja zaboravlja svoje žrtve, ponavlja svoje tragedije. A Bosna i Hercegovina, dok god ima ljude koji ne pristaju na šutnju, ima i nadu da će istina jednom ipak izaći na svjetlo dana.