Prije godinu dana i sedam mjeseci novinar portala balans.co.ba koji se potpisuje kao V.M. (nije imao hrabrosti da se potpiše punim imenom i prezimenom pa mi u ovom tekstu nećemo napisati kako se tačno zove ta osoba da nas poslije ne bi tužio za klevetu, jer pod V.M. može biti bilo koja osoba kojoj ime počinje sa V recimo Vahidin, a prezime sa M recimo Mujagić ako nas razumijete) je objavio tekst pod naslovom „Tuzlanski kanton kao skeč Top liste nadrealista: Pohod revolucionara i ostalih zgubidana na UKC Tuzla“. U svom tekstu V.M. je stao u zaštitu tadašnjeg v.d direktora Denijala Tulumovića omalovažavajući aktivistički rad i angažman aktivista Karton revolucije Selman Adija i Nedima Musića, kao i aktivistički rad Mirze Mustafagića. Svoj tekst koji je ispunjen netačnim informacijama i omalovažavanjem rada pokreta „Karton revolucija“ kao i Mirze Mustafagića navedeni novinar je promovisao unutar komunikacijskih grupa novinara iz tuzlanske regije sa ciljem da što veći broj novinara iz svih medija navedeni tekst podijeli kako bi se stalo u zaštitu Denijala Tulumovića a degradirao rad Adija, Nedima i Mirze.
Ovaj tekst je izašao u jeku borbe aktivista pokreta Karton revolucija i Mirze Mustafagića za nabavku linarnog akceleratora i zaustavljanju ubijanja ljudi oboljelih od karcinoma na Univerzitetsko kliničkom centru u Tuzli.
Borba Adija, Nedima i Mirze će uz podršku drugih časnih pojedinaca i medija sa ove vremenske distance završiti tako što je Denijal Tulumović prestao obnašati funkciju direktora UKC Tuzla (nakon velikog pritiska javnosti koji su zajednički kreirali aktivisti). Protiv njega je potvrđena krivična optužnica zbog dva krivična djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja počinjena u stjecaju (pokret Karton revolucija podnio prvu krivičnu prijavu).
Vijest: Predmet Tulumović i Husić proslijeđen federalnom USKOK-u
Raspisan je novi tender za nabavku linarnog akceleratora (nakon zahtjeva i pritiska aktivista). Zahvaljujući akciji „I ti možeš biti ta osoba“ koju je pokrenuo i sproveo Mirza Mustafagić prikupljeno je nevjerovatnih 285.000KM za nabavku i opremanje Dnevne onkološko-hematološke klinike na UKC Tuzla kao i dijela potrebne opreme za onkološke odjele kliničkih centara u Zenici, Banjaluci i Mostaru. Mirza Mustafagić je organizovao i masovne proteste na Trgu Slobode sa zahtjevom za nabavku novog linarnog akceleratora. Sve ovo je rezultiralo da UKC Tuzla zaista i nabavi novi aparat i da se u novoj moderno uređenoj klinici uspješno uspostavi zdravstvena zaštita ljudi oboljelih od karcinoma.
Sada da se vratimo na tekst:
Zbog tadašnje nesposobnosti Denijala Tulumovića i danas će se ispostaviti potencijalnog kriminala na Univerzitetsko kliničkom centru u Tuzli nije funkcionisao sistem zdravstvene zaštite građana oboljelih od karcinoma. Nakon višemjesečna borbe, aktivisti pokreta „Karton revolucija“ su došli na press konferenciju Univerzitetsko kliničkog centra u Tuzli na kojoj je bio v.d direktor Denijal Tulumović. Nakon što je press konferencija završena Selman Adi i Nedim Musić su odlučili tadašnjem v.d direktoru uputiti nekoliko pitanja i pozvati ga na ljudsku i moralnu odgovornost zbog činjenice da zahvaljujući njegovoj nesposobnosti i potencijalnom kriminalu građani i građanke Tuzle umiru.
U svom tekstu novinar V.M (kojeg možemo kodno zvati Vahidin M) naš pokret je nazvao „neformalnom grupom“ iako sasvim dobro zna da to nije tačno. Naveo je da pokret „Karton revolucija“ „snima bez valjanih dokaza kritičke videe“ iako sasvim dobro zna da naš pokret nikada nije objavio ni jedan digitalni sadržaj bez jasnih i provjerenih dokaza. Ono što je posebno zanimljivo je činjenica da je V.M (novinar koji nije imao hrabrosti da se potpiše) potencijalno mnogo puta prije objavljivanja ovog teksta, a i nakon njega uzimao aktiviste pokreta „Karton revolucija“ za relevantne sagovornike prilikom kreiranja čitavog niza priloga za medije na kojima je radio.
U nastavku svog teksta koji predstavlja dno novinarske profesije V.M je konstatovao da je bilo mučno gledati Tulumovića kako se pravda „djeci“ da su Mustafagić, Selman i Musić maltretirali Tulumovića postavljajući mu mučna pitanja i onda se u maniru pravih poltrona tekst poentirao ratnom prošlosti Tulumovića.
Zašto se sada prisjećamo ovog teksta?
Danas, godinu dana i sedam mjeseci nakon objavljivanja teksta osjećamo potrebu da se prisjetimo ljudi poput Mirze Mustafagića (nećemo govoriti o aktivistima našeg pokreta) koji su uložili mnogo vremena, truda, energije i resursa da na konkretnom primjeru učine mnogo i doprinesu svojoj zajednici. Da se prisjetimo ljudi koji nisu morali ali su odlučili učiniti nešto dobro.
Bez obzira koliko bila čista namjera da učinite nešto dobro, uvijek će se naći neko poput novinara V.M koji će takva djela pokušati degradirati. Zato, na ljude poput V.M se ne treba osvrtati. On i njemu slični će ostati samo inicijali unutar teksta i iza njih neće ostati djelo vrijedno poštovanja. Baš kao što se ne treba osvrtati na ljude poput V.M, na ovaj i slične tekstove treba, makar gotovo dvije godine poslije kada je ostvarena pobjeda i kada je vrijeme pokazalo pravu istinu. Ovi tekstovi trebaju ostati kao podsjednik ljudima koji će voditi buduće časne borbe kako bi se znalo da u svakoj dobroj namjeri stoje ljudi poput V.M koji će je pokušati uništiti i da upravo zbog takvih svaka pobijeda vrijedi još više.