Vareš je gradić bogate historije i predivne prirode skriven u planinama centralne Bosne. Nekada glavni grad srednjovjekovne bosanske države, za vrijeme Austro-ugarske i Socijalističke federativne republike Jugoslavije jedan od najrazvijenijih gradova u kojem je bio najveći procenat visokoobrazovanih ljudi po glavi stanovnika danas proživljava tužnu sudbinu mjesta sa neizvjesnom budućnosti. Ratna dešavanja sa kraja 1993. godine i nacionalističke i zločinačke politike tadašnjih struktura sa tzv. bošnjačke i hrvatske strane ovaj grad su podijelili, razorili, ljude poubijali i rastjerali da bi u posljednjih 30 godina ovo postao grad u kojem je vrijeme stalo, bez većine svog stanovništva sa neizvjesnom budućnosti.
Kako je Vareš uništen imate dostupno na linku: https://youtu.be/HoDxM2dnXtk?si=KXQenGaeuflrVhWW
Ovakav razvoj situacije postao je idealan za ljude koji žele iskoristiti naša prirodna bogatsva u svrhu zarade kako bi pod upitnim okolnostima otvarali rudnike, vršili iskopavanja, zauvijek mijenjali okoliš i prirodu ovog kraja.
Dugo najavljivana velika investicija otvaranja rudnika kompanije „Adriatic Metals“ koja je trebala biti primjer tzv. zelenog rudarenja danas predstavlja projekat koji prate brojne kontraverze i anomalije.
Zajedno sa lokalnim stanovništvom boravili smo na lokalitetima Veovača i Tisovci kod Vareša gdje kompanija Adriatic Metals vrši odlaganje otpadne jalovine koja nastaje u procesu flotacije rude. Iako lokalno stanovništvo mjesnih zajednica „Pržići“, „Daštansko“ i „Mir“ ukazuje na niz potencijalnih negativnih uticaja formiranja opasnog jalovišta nekoliko desetina metara od njihovih domova, kamioni i mašine koji odlažu jalovinu na ovom lokalitetu, odnosno izvode pripremne radove za odlaganje, a iste prolaze kroz ova naselja i potpuno neometano vrše navedene radnje.
Ovo je samo jedan najnoviji primjer problema među mnogo drugih koji prate ovaj projekat. Kao članovi pokreta „Karton revolucija“ osjećamo se kao Bosanci i Hercegovci jako poraženo kada gledamo primjer Vareša. Poraženo jer vidimo državu koja ne postoji. Vidimo institucije koje to nisu i vidimo korumpirane poltrone unutar institucija koji su spremni prodati rođene članove porodice za sitni lični interes. Na nama je da li ćemo to nastaviti dozvoljavati i narednih godina ili ćemo ipak shvatiti da je ovaj država ipak malo i naša.