Kantonalno tužilaštvo Srednjobosanskog kantona pokušava uspostaviti opasan presedan za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini. Postupajuća kantonalna tužiteljica Asmira Redžić donijela je naredbu da se neće provoditi istraga zbog bespravne gradnje blizu 300 objekata u Spomeniku prirode „Prokoško jezero“, zauzevši stav da se devastacija posebno zaštićenog područja može tretirati isključivo kao prekršaj, a nikako kao krivično djelo. Taj stav je potom potvrdio i glavni kantonalni tužilac Šemsudin Fuško, odbivši kao neosnovanu pritužbu Pokreta. Slučaj, međutim, još nije okončan. Pokret podnosi žalbu Federalnom tužilaštvu FBiH, uz upozorenje da bi se ovakvim tumačenjem mogla uspostaviti praksa po kojoj najvrjednija prirodna dobra uživaju slabiju zaštitu od bilo kojeg običnog zemljišta.
Kako je tekao slučaj
Pokret Karton revolucija podnio je krivičnu prijavu zbog bespravne gradnje unutar Spomenika prirode „Prokoško jezero“, ukazujući na sumnju na krivična djela protupravnog zauzimanja nekretnine od općeg značaja (član 292. KZ FBiH) i oštećenja zaštićenih objekata prirode, kao i na nesavjestan rad nadležnih službi. Postupajuća kantonalna tužiteljica Asmira Redžić je 21. aprila 2026. donijela naredbu da se istraga neće provoditi. Na tu odluku uložili smo pritužbu, no glavni kantonalni tužilac Šemsudin Fuško rješenjem od 25. maja 2026. odbio ju je kao neosnovanu i time potvrdio prvobitni stav. Sljedeći korak je obraćanje Federalnom tužilaštvu FBiH radi preispitivanja pravilne primjene Krivičnog zakona, za šta je zakonom predviđen rok od 30 dana.
Razmjere problema
Spomenik prirode „Prokoško jezero“ prostire se na oko 2.225 hektara i podijeljen je u tri zaštićene zone, pri čemu je u prvoj zoni zabranjena svaka gradnja. Prema podacima upravitelja, JKP „Šćona“, i Plana upravljanja 2024 – 2034, na području jezera danas se nalazi oko 293 vikend-objekta (oko 223 evidentirana i 50 do 60 neevidentiranih). Prema navodima prijave, bespravna gradnja je izmijenila karakter i geomorfološke karakteristike samog jezera, otpadne vode iz objekata izlijevaju se u jezero, a ugrožena je i endemska fauna, među kojom i zaštićeni vodozemac (triton). Procijenjena šteta na zaštićenom dobru premašuje 10.000 KM.
Stav tužilaštva
Tužilaštvo ostaje pri tumačenju da je član 292. KZ FBiH blanketna norma koja se u ovom slučaju popunjava prvenstveno propisima kantonalnog i federalnog nivoa – Zakonom o proglašenju spomenika prirode „Prokoško jezero“ i Zakonom o zaštiti prirode FBiH. Budući da ti propisi nedozvoljenu gradnju u prvoj zaštićenoj zoni određuju kao prekršaj, tužilaštvo zaključuje da nema elemenata krivičnog djela. Dodatno se navodi da sporna parcela (k.č. 3898/1 k.o. Prokos) prema katastru nije građevinsko, nego šumsko zemljište IV klase, pa da nedostaje bitan element djela iz člana 292. Po pitanju nesavjesnog rada, tužilaštvo smatra da je kantonalni inspektor zaštite okoliša postupio u okviru svoje nadležnosti, te da uviđaj na licu mjesta nije bio potreban jer je u spisu već zapisnik o inspekcijskom nadzoru.
Zašto je presedan opasan
Suština spora je u poražavajućoj posljedici takvog tumačenja: ako se bespravna gradnja na običnom zemljištu može goniti po krivičnom zakonu i propisima o građenju, a ista takva gradnja u posebno zaštićenom području vodi samo do prekršajne novčane kazne – onda zaštićeni status prirodi donosi slabiju, a ne jaču zaštitu. Što je dobro vrjednije i zakonom posebno zaštićenije, to ga je, po ovoj logici, teže krivično zaštititi.
Ključni pravni prigovori
Stav 2. člana 292. KZ FBiH napisan je upravo za zaštićena dobra – on izričito obuhvata nekretninu proglašenu javnim dobrom, prirodnim bogatstvom ili „dio zaštićene šume ili druge šume s posebnom namjenom, nacionalnog parka ili drugog posebno zaštićenog teritorija prirode“. Nabrajanje je primjerično (exempli causa). Upravo zato što je riječ o blanketnoj normi, poseban zakon o proglašenju spomenika prirode aktivira krivičnopravnu zaštitu iz stava 2 – ne ukida je. Insistiranje da i tu mora postojati „građevinsko zemljište“ obesmišljava zaštitu koju je zakonodavac izričito propisao za zaštićena prirodna dobra.
Ratio legis je veći, a ne manji stepen zaštite. Poseban status po posebnom zakonu daje se da bi se naglasila vrijednost područja i pojačala zaštita, a ne da bi se isključilo krivično gonjenje. Suprotna logika vodi u opasnu posljedicu: kada bi kantonalni propis mogao „povući“ primjenu Krivičnog zakona, cjelokupan KZ bi se mogao derogirati propisima nižeg nivoa – što je pravno neprihvatljivo.
Prekršaj ne konzumira krivično djelo. Zakon o zaštiti prirode štiti biodiverzitet i okoliš, dok član 292. KZ štiti imovinu od općeg značaja u posebnom režimu – riječ je o različitim zaštitnim objektima. Postojanje prekršajne odgovornosti za povredu mjera zaštite ne isključuje krivičnu odgovornost za zasebno krivično djelo (sticaj). Uz to, kako se radi o nesporno državnom (šumskom) zemljištu, na raspolaganje njime primjenjuje se i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, o čemu je Ustavni sud u više odluka već zauzeo stav, a nezakonito građenje je kao posebno djelo propisano i Zakonom o građenju.
Reakcija u jedan posto slučajeva
Posebno osporavamo ocjenu da nije bilo nesavjesnog rada. Na blizu 300 bespravnih objekata pokrenuta su tri prekršajna postupka – dakle reakcija sistema u oko jedan posto slučajeva. Odluka je donesena bez uviđaja na licu mjesta i bez ijedne neposredne radnje dokazivanja: tužilaštvo se oslonilo na posredna saznanja pribavljena upravo od onih subjekata na čiji se (ne)rad prijava i odnosi. Time se teret prikupljanja dokaza prebacuje na podnositelja prijave, umjesto na tužilaštvo.
Potvrđeno je tumačenje po kojem zaštićeno područje vrijedi manje od običnog zemljišta. Ne odustajemo – obraćamo se Federalnom tužilaštvu, jer ako ovakva praksa zaživi, svako zaštićeno područje u BiH ostaje bez krivičnopravne zaštite.
Šta slijedi?
U zakonskom roku obratit ćemo se Federalnom tužilaštvu FBiH radi preispitivanja pravilne primjene Krivičnog zakona i pozvati nadležne pravosudne institucije da odbace tumačenje koje, umjesto da kažnjava, faktički nagrađuje uzurpaciju zaštićene prirode. Pravo na zdravu životnu sredinu, čistu vodu i zrak jednako je za sve i ne smije biti slabije tamo gdje je priroda najvrjednija.